Home poème || şiir || poem akova, akgün [1962] oce, ni vici na neme

oce, ni vici na neme

8
0

[Sa engleskop prevela: Milica Kajevic]

[translated by milica kajevic]

 

——————–za one koji otvaraju kisobrane
——————–da sacuvaju suh put…

Oce, ne vici na mene
ti si otjerao slavuje iz moje sume
Ti si probio vrata u mojim usima
vrata su oce, vrata su nestala
————–i odnijela prozore sa sobom
Tenori su pobjegli od glasnica
mini diktatori su svuda oko nas
toliko te je soprana zeljelo da ima
————–ali se nismo mogli rastati sa tobom

Oce, ne vici na mene
pricaj mi price o orlovima koji se
————–udobno smjeste
————–na jarbolu zastave
i ne mogu,  nazalost da vide lovce
————–svojim ostrim okom
sansa je laz karakteristicna za zvijezde, oce
ti si pretvorio zvijezde u planete pljujuci na nijh
ti si objesio ljude koji se bore o vrat svijeta
Zapisao sma lazi u svoju teku i nikad ih ne zaboravljam
ministre koji su zamjenili radio stanicu za radijaciju
lupeza koji je zigosao svog parlamenta
———————komadina sirovog mesa
bol zena koje su na svijet donijele naciju patuljaka.

Nikad nisam zaboravio ljude
koji su uvukli svoja lica u svoje brade
i brade u svoja lica
i razbacane komade bombe na poljima lijute koprive
——–koja je pretvorila Ugur Mumku u svakod od nas

Nikad nisam zaboravio
sve one zamke bliske i daleke
ti si kamion – igracka smrskana pored puta
drvo tuge slomljeno pod tezinom snijega
Ti si posudio proljece glupacima
a oni ga nisu vratili
kako da razumijemo, oce
——–sta se desilo sa suncem ako nemamo nase proljece

Oce, ne vici na mene
tvoje rijeci udu na nedjo uho
————-a izadu na drugo
kazem sebi da bih volio da sam u Buenos Airesu
na Evinom peronu
gdje voz krade ptice iz mraka
bjegunca od nozeva
u gradu gdje su noge obamrle od tanga
ali dobro je biti ovdje nista ne zaboravljas
ovdje
je zananje bolnije od neznanja
ovdje, preko puta tebe
vrijeme je bilo nalik ricinusovom ulju u zatvoru
sati su promicali kao gusta krv u bonicama
tamo negdje su muzevi krili
————–nevinost svojih zena
djeca izgubljena na tv-kanalima
riba priljubljena uz more da ne bi ispala u nebo
Lenjinovi kipovi u podrumima Sovjetske Rusije
Zasto ne postavis zidove u svojoj glavi
u svoje dzepove, oce

Oce, ne vici na mene
ti nisi svjestan
da je svijet postanska marka
——-ciju ljepljivu stranu vlaze ugnjetavani
dok nas crna rupa ne proguta u sverimu
ti si macka gurnuta u provaliju lifta
sada je vrijeme da se to kaze
stanje u zemlji je onakvo kako partije hoce
—————-——za koje si ti glasao, oce
ali ja sam ovdje i nista ne zaboravljam
oprezan na zivot i nasu nedavnu historiju

Oce, ne vici na mene
ako se pjesma omota oko noge
dokle moze stici
Oce, ne vici na mene
vici na sebe
inace svemu moze doci kraj